Začarani Krug

Svoj put ne bih preporučio nikome tko nije dovoljno jak prolaziti kroz korijenite promjene u izdržljivosti Joba noseći svoj križ na križnom putu raskopreničenja ili rezveljenja kako vam je jednostavnije.

Ali ako se dođe na vrh te Staze, nije se dobro vezivati za svoje zasluge jer time stvaramo začarani krug dugovanja i naplaćivanja, i to je u principu ono što nazivamo pakao.

Ako na prijestolju pakla jedan vrag drugoga vraga smjeni, može se promijeniti dizajn pakla, ali pakao i dalje ostaje pakao.

Najveći je pakao u tome kada masa slijedi sa strahopoštovanjem bilo kojeg učitelja ili gurua, bilo da se radilo o nekoj od par stotina inačica Isusa, Muhamedu, Budi, Krišni, Sai Babi ili bilo komu drugom.

Stoga ja i da jesam u njihovom rangu biram običan radnički život odbijajući bilo kakve kanonizacijske ili beatifikacijske zasluge, radikalno rušeći postojeće „duhovne vrijednosti“ zasnovane na podjarmljivanju slobodne volje i na robstvo, na klijentelizmu „odabranih božjih proroka“ gdje se zakon uzroka i posljedice voli pristrano tumačiti.

Ako istinski želim promjenu a za svoje djelovanje u tom smjeru prihvatim bilo kakve beatifikacijske ili kanonizacijske zasluge, nisam promijenio ništa, i slijedom toga, sve svece i blaženike bilo njuejđerske, bilo crkvene, bilo abrahamske, bilo hinduističke, bilo teozofske, bilo gnostičke ili bilo koje druge, ako dopuste da njihova imena postanu predmet bilo kakvog strahopoštovanja pod prijetnjom bilo kakvih mogućih kazni, ako dopuste da se pred njima kleči i ako su spremni činiti svoja dobra djela samo ako će se ponizno klečati pred njima, smatram da su nula s nulom i najobičnije ništarije.

Ja prvi ako se žrtvujem za neko veće dobro, trebam to zaboraviti i tako ću omogućiti raj, budem li to svoje dobročinstvo preko nekog organiziranog sljedbeništva stoljećima cijelom čovječanstvu bio nabijao na nos uz poticanje grižnje savjesti i krivnje, tako ću omogućiti pakao.

93-156-93
Tau Abadon ― Bič Božji