Sjaj i beda čarobnjaka

Adept je poput planete koja se vrti oko Sunca, na kraju se vrati na istu točku od koje je krenuo, i Ipsissimus se vraća na stupanj Neofita kao što se Zemlja vraća na istu točku od koje se počela obrtati oko svoje osi na svom putovanju oko Sunca.

Da odeš ne znam ni ja gdje daleko, nigdje ne očekuj konačni rub singularnosti, uvijek ćeš se vratiti na početak. A ja sam od onih kojih mora da bude manje od nekolicine, nije dobro da širimo svoju vrstu kako je ne bi nepotrebno opoganili.

Inače, zavidim bezjacima i najsretniji bih bio da mogu biti bezjak koji nema znanja o tome, jer je moj put traganja za Stazom posljedica teškog brodoloma i bolne rane na srcu, kada sam se kao brodolomac slomljenog srca našao na pustom otoku ostavljen od svih, našao sam krunu Vrhunskog Adepta previjajući rane i boreći se za preživljavanje, ali džaba bilo i krune i prijestolja i magije i znanja i moći i vidovnjaštva, kad me rana na srcu još uvijek boli. Što je počelo kao psihološki experiment u teškoj depresiji srca povrijeđenog licemjerstvom voljene osobe, na kraju je ispalo Vrhunsko Djelo Thelemitske Magike pa čak i ostvarenje proročanstva.

Na temelju od prolivenih suza izgrađeno je Prijestolje Božanstva, i sam sam takvim ishodom iznenađen. Ja nisam telemit iz želje. Život mi se pretvorio u Thelemu iz bolno debelih razloga i žalosno je što su uopće morali postojati razlozi da dođem do krune magusa, jer da su okolnosti bolje, ne bih bio svoj rang u Thelemi nego nešto ovozemaljski normalno i prihvatljivo. Moj rang jest vrhunski ali su razlozi za njegovo ostvarenje bolna tragedija slomljenog srca.

Kada je kovanje mača nužno, žalosno je što uopće postoje razlozi da se mora iskovati mač.

Čini što ti volja, neka bude sav zakon.

Ljubav je zakon, ljubav pod voljom.

93-156-93
Tau Abadon ― Bič Božji